---

Sadržaj

Onaj tamo
Dualna priroda ćutanja
Lao Ceova strast
Dok ne dostigne tvoje grlo
Ako me sada zasijeku
Gilead
9 sati i 36 minuta
Onaj koji procjenjuje šta nedostaje
Ovih nekoliko pjesama
Kodeks ljubavnika
Ali, to sada nije važno
Vlakna vremena
Nije imala ime
Euforija se utišava
Povedi ga sa nama
Mislim da je metafora
Da bol ne traje zauvijek
Ne znam
Suša
Sad i ovo
Nijemo jadikovanje
Dekameron
Zelena pjesma
Starinsko jadikovanje
I stavila ga je u
Drhtanje I
Drhtanje II
Daj mi ljudskog vremena
Viđen u Oslu
Pečat i istina
Ostavi ga na miru
14:01
Nagrađeni pjesnik Ža traži Pesou
Izlazeće sunce
Pogledaj, nisam čak ni donio dolje brašno
Pjesma nad pjesmama, ali nije Solomonova
Nemoj nikada zaboraviti
Ispod snijega
Ispaštanje
Luka
Tatar biftek
Izgoren od sunca
Kao tvoj djed
Prvo se očistiš
Kada jednostavno ne može biti
Ne čuješ me
Nešto šapuće
Ko razume kada pada snijeg
Reci mi, šta je dovelo trojanskog konja
Svi
Pjesma naprave
I reći ćeš mi
Soba Vamsler II
U svakom porazu postoji pobjeda
Da još uvek imam pjesme u sebi
Mogao bih da otplešem
Dva molekula
Pogovor
Bilješka o pjesniku

---

Pogovor

Crnogorskim čitaocima prvi put se predstavlja savremeni i vrlo priznati mađarski pjesnik Šandor Halmoši, autor desetine pjesničkih knjiga i dobitnik nekoliko vrijednih nagrada u zemlji i svijetu. Njegova poezija je apartna, neobična, hermetična, tako da nije baš lako i na prvi pogled uspostaviti komunikaciju, ali to nikako ne znači da nećemo uživati u druženju sa njom.

Halmoši je, prije svega, veliki putnik, erudita i kosmopolita, koji putuje i upoznaje svijet, daljine, ljude i život. Ove pjesme su svojevrstan misaoni dnevnik o njegovom odnosu prema egzisencijalnoj stavrnosti, koju on sagledava na poseban i donekle filozofično-metaforičan način.

Poeziju ovog stvaraoca uopšte nije lako okarakterisati i kritički tumačiti. Naime, radi se o tzv. složenoj jednostavnosti, a može se reći i o jednostavnoj složenosti. Čini se da je ovo prvo i do sada najpotpunije, odnosno najreprezentativnije poetsko izdanje Šandora Halmošija kod nas, karakteristično po određenim izražajnim, stilskim i tipološkim odlikama, a to su, prije svega, sledeće:

- narativni način kazivanja,
- odsustvo rime,
- često izražavanje u prvom licu jednine
- auto/biografski detalji,
- raznovrsna tematika,
- stvaralački preobražaji,
- umjetnička/ artistička nadogradnja,
- etičko i životno sazrijevanje.

Mijenjajući povremeno pjesnički postupak, Halmoši ipak ostaje dosljedan svom osobenom pristupu i načinu saopštavanja, koje nudi vrlo (ne)skriveno doživljavanje individualnog (psihološkog) i civilizacijskog (kolektivnog) iskustva, a sve to u idealnoj harmoničnosti sa kosmičkim, onostranim i uzvišenim.

Čini se, takođe, da ova lirika nedvosmisleno potvrđuje stav poznatog pjesnika Antonija Porpete, koji kaže:

"Poezija je zatvoren krug: polazi od intuitivnog, prolazi kroz intelektualno i ponovo se vraća intuitivnom preko osjećanja. Usrijed tog kruga nalazi se pjesnik sa svojim teretom začuđenosti i nereda".

Nećemo pogriješiti ako kažemo da je ova knjiga, u stvari, neka vrsta životnog i stvaralačkog obračuna ili bolje reći svojevrsno viđenje dosadašnjeg životnog toka. Prošla vremena i ovo sadašnje zadobilo je novi smisao i značenje u mnogim s tihovima, a sve to u skladu sa stavom Milana Kundere da pisac "jedino može pružiti izvještaj o sebi".

To zapravo znači da "Izabrane pjesme" osvjetljavaju i ilustruju pjesnikovo lice i naličje, odnosno njegov dnevnik života i rada. Otuda je ovakvo pjevanje jednim dijelom i himna životu, koji uprkos svemu ne posustaje već aktivno djeluje i oglašava se mnogostrukim i višeznačnim porukama.

Pjesme su veoma dobro raspoređene u idejnotematskom smislu, hronološki i metodološki koncipirane, stilski i jezički kompaktne, te na izvjestan način ilustruju genezu, poetiku i razvojne faze kroz koje je ovaj pjesnik prolazio tokom svog višedecenijskog uspješnog bavljenja poezijom.

Sve u svemu, ovo je zaista izvanredna poezija i nećemo pretjerati ako kažemo da je vrhunska po mnog čemu! Izdavaču i prevodiocu pripadaju sve pohvale za ovaj značajan izdavački poduhvat!

Prof. dr Sofija Kalezić

---